Naučni skup o identitetu Hrvata u Vojvodini

Konzul Hrvatske u Subotici Vjerka Alajbeg ocenila je da su svi režimi u Vojvodini, od "Marije Terezije do danas", manipulisali lokalnim hrvatskim življem.

Konzul Alajbeg je govorila na naučnom skupu pod nazivom "Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini" koji je održan u organizaciji Matice Hrvatske u Subotici.

Kako su organizatori naveli, cilj dvodnevnog skupa je bio da se istorijski istraži zašto se Hrvati u Vojvodini izjašnjavaju kao Bunjevci, Hrvati, Jugosloveni, a ne mali broj se uopšte ne deklariše nacionalno što je bilo primetno prilikom pravljenja biračkih spiskova za manjinska veća.

Na okruglom stolu na kome je među učesnicima bilo naučnika različitih profila iz Hrvatske, Mađarske i Vojvodine, čulo se i da ima slučajeva da se u najužoj rodbini, čak i unutar iste porodice, ljudi različito izjašnjavaju o nacionalnoj pripadnosti.

Otvarajući okrugli sto konzul Alajbeg je kazala kako je tokom dugogodišnje diplomatske karijere dobro upoznata sa prilikama hrvatske dijaspore u svetu, ali da je Vojvodina specifična, posebno kada je reč o Bunjevcima.

"Ovo je prvi put da sam se susrela sa zajednicom, odnosno etnosom, koji još uvek nije u potpunosti definisan među sobom. Ovde je jedna specifična situacija i ono što se i površno može primetiti jeste da je podvojenost plod između jednog i drugog korpusa," kazala je ona.

Istoričar iz Zagreba Đuro Vidmarović upozorio je kako su manjine posebno ranjive ako su brojčano male ili "arhipelaški locirane" kao što je slučaj sa Hrvatima u Vojvodini.

"Posledice toga mogu biti višestruke od "spontane asimilacije" do "produžne ruke politike matične države", primetio je književnik i istoričar Vidmarović.

Docent na hrvatskim studijama Sveučilišta u Zagrebu, filolog dr Sonja Vulić istakla je kako je bitno insistirati na hrvatskom imenu, jer se po tome identitet prepoznaje.

To znači ne bunjevci sa velikim "b", nego bunjevački Hrvati, kao i insistiranje na hrvatskom standardnom jeziku, ocenila je filolog Vulić.

Vulić smatra da treba sačuvati mesni govor, ali on ne sme biti proglašen književnim jezikom, a oni koji se njime služe izvedeni u poseban narod, već je logično da se koristi standardni jezik koji je u Hrvatskoj.

Na skupu je ocenjeno da subetničke grupe mogu nestati i u Mađarskoj, ukoliko im matična država i većinski, mađarski narod ne pruže pomoć.

"Nestali su Hrvati Toti, nestao je ceo prsten Hrvata i Lira oko Budimpešte, Dalmatina nema, dok raski govori još samo nekoliko ljudi," primetio je Vidmarović.

Prema Vidmarovićevim rečima, pred nestankom su Bunjevci oko Pečuja i nestaje jedan kulturološki fenomen koji nije ugrožavao mađarski narod, niti je Hrvatska imala bilo kakvih ambicija da osvaja mađarsku teritoriju.