Jako želim da napravim nešto lepo. Mnogo se pripremam, istražujem, učim, konsultujem enciklopedije, guglujem, preslišavam, cunjam,pričam svima oko sebe, zanimljive ljude tražim na facebook-u, svakodnevno upoznajem nove ljude, susrećem se, objašnjavam, pišem teze, dopisujem se, telefoniram, ispisujem naloge, ulepšavam za snimanje, oblačim, šminkam i friziram, putujem do stranca, smeškam se pred kamerama, pripremam fotografije sa neta, tražim odgovarajuću muziku. Pregledam snimljeni materijal za montažu. Biram najbolje delove. Sastavljam emisiju virtuelno. Pišem i prepisujem. Sabiram vreme. Ne sme da bude duža od dvadeset minuta. Onda, skoro po pravilu, nedeljom ujutro ulazim u montažu. Jurim službe koje pišu naloge za skeniranje slika, zaposlene u tim odeljenjima tražim da bi obradili slike. Glumim mirovne snage koje u plemenitoj misiji ujedinjuju stručnjake, koji se međusobno optužuju za nesposobnost. Teškom mukom, posle mnogo poseta i šetnji od jednih do drugih, sa sprata na sprat, grafika i saradnici na pločicu postavljaju zastavu zemlje stranca s leve strane, a sa desne piše Naši stranci. To majstorstvo ima tendenciju skrivanja, pa tokom montaže ponešto nestane. Onda ja opet lično tražim i dovodim znalce. Brinem da nešto ne zaboravim, da sve fotografije stavim na pravo mesto...Celu sebe sam u ovo unela. Da li će rezultat odgovarati uloženom trudu? Pre neki dan išla sam da snimam prilog o hirurškom podvigu u Kliničkom centru Vojvodine. Zvali me da gledaocima prikažem na našim prostorima novu operaciju bez skalpela i krvi…
Ponekad, ponekom pacijentu se zbog bolesti ili povrede poremeti kanal koji povezuje nos i bazu lobanje. I limfa nekontrolisano kaplje na nos. To je neprijatno. Nos pacijenta je inkontinentan. Problem je ozbiljan kad nos dobije upalu. Bakterije imaju otvoren put ka mozgu, a upala moždanih ovojnica je meningitis.
Moja imenjakinja, Jelica Kraljević iz Vrbasa je prvi pacijent operisan u Srbiji. Do sada su se takvi pacijenti uzdali u boga, ili im je otvarana glava...Da, retki su odlazili u Austriju na operaciju. Dr Vladimir Kljajić sa klinike za uho, grlo i nos KC Vojvodine, zanat je naučio od profesora Stamberga u Gracu, gde se već godinama endskopski, savremenom metodom, zatvara ova šupljina. Dr Kljajić i njegov kolega prof. Petar Vuleković, upravnik Klinike za neurohirurgiju, mišićem sa noge pacijentkinje zatvorili su nosnu šupljinu. Kad sam došla da snimim izjavu pacijentkinje o operaciji ona je radosno i iznenađeno poskočila i rekla: "Vi pravite emisiju Naši stranci".
Kako sam ja volela! Radujem se što me ljudi poistovećuju sa tim projektom. Dešava mi se to često. Dovoljno da hrane moju sujetu ili možda poštovanjem i hvalom nagrađuju moj trud, uloženu energiju i ljubav.