“DO NOT”
I come from a land down under ... Big in Japan


Eksplicitnost znakova zabrane nije nimalo inspirativna za kreativne rušioce reda i zakona. Sudeći po znaku sa fotograije sa leve strane , ovde vam je dozvoljeno da budete pešak bez ljubimca, izuzev u slučaju kad je taj ljubimac čovek, i to bez točkova. Australijske vlasti ništa ne prepuštaju slučaju,pa ni rušenje zakona. Kraj precrtanog psa vrlo jasno piše “no animals”, da ne bude posle nekih neprijatnih scena sa na primer mačkama. Japanske vlasti su otišle korak dva dalje. Za slučaj da ne možete da protumačite vrlo jasne grafičke poruke idu i propratni tekstovi na engleskom i japanskom. Tako da i nepismeno dete pušač tačno zna šta sme, a šta ne sme .
Sećam se jednog znaka zabrane na plaži u Dubaiju, koji je bio pun “does” i “dont’s”. Tekst je bio na ruskom i engleskom, i išao je do nekih banalnosti, tipa “ne piti vodu iz mora”. Moja prijateljica Mia je izjavila da ovoj listi apsurda fali još samo jedno “don’t” , a to bi bilo “ne jesti pesak sa plaže” J

Idu u kafanu
Ovaj znak se nalazi na Telepu, u Novom Sadu, u blizini jedne šklole i jedne kafane. Kafana je nešto poznatija, zove se “Niš”, a škola ne znam kako se zove.. Celokupna scena mi je smešna, dečak i devojčica koji razdragano pretrčavaju ulicu, sa sve devočicinom kosom koja viori na vetru i tekst koji je dodat sprejom i glasi “Idu u kafanu”.
Life is not measured by the breaths we take...

But by the moments ...
Kada imate 20 i koju godinu, i kada ste “young and restless”, na pragu da postanete samo “restless”. Kada u trenutku dok rešavate kviz koji od vas traži da poređate redom stvari koje biste najpre uradili da imate samo 30 dana da živite shvatate da ste dobar deo tih stvari već odradili. Kada ste spremni da preškrabate još jednu stvar sa te liste, upravo tada prolazite pored ovog natipisa i ovu rečenicu prihvatate kao ličnu filozofiju za narednih pola sata.

Restrikcije...
U svakom slučaju bolje pa makar i na pola sata proživljavati ovu "Carpe Diem" filozofiiju, nego možda provesti vek u stegama.
The race is long...
Jednom davno, već toliko davno da ima čak i decenija. Ana i ja stojimo naslonjene na tek postavljenu metalnu ogradu i posmatramo "Tour de France". Naslonjene u ovom kontekstu znači stojimo blizu ograde pritisnute sa svih strana ostalim posmatračima. Za to vreme pokretne slike bicilista se briznom, koja priliči jednom "tour"-u, smenjuju ispred naših fotoaparata. Ana je kasnije konsekutivno zakačila nekoliko slika sa ovog toura i dodala komentar "The race is long, and in the end it's only with yourself."
I ne znam, uvek mislim da i jeste.

The race is long, and in the end it's only with yourself...

...or was it all along with someone else?





