Са Тодором Бјелкићем из Ирига, а по наговору
и гаранцијама Јовице Прокића, такође ирижана који је тврдио да нам се у Срему
ништа страшно и лоше не може догодити, кренули смо прошле године у потрагу за
Великим Сремцем, Баћом који живи у Фрушкој Гори.
Упознали смо неколико очевидаца који су били престрављени Баћином појавом, оријашким
стасом, великом сенком коју је правио и још увек дрхтавим гласом препричавају те своје случајне сусрете.
Све је указивало да нас очекује велика авантура.
На основу прича очевидаца, трагова, неке чудне енергије која
се осећала у ваздуху где год да је пролазио Велики Сремац, Баћа звани онако од милоште, лоцирали смо предео у којем се најчешће појављивао. И куда би смо- туда наравно! Храбро, неустрашиво и добронамерно, онако по нашки, бачки!
Правило да не пада снег да покрије брег, него да сваки Сремац (па и Баћа) остави свој траг било нам је главни савезник. Хвала учитељима који нас учише народним пословицама и сналажењу у природи! За
сналажење у Срему још увек не постоје школе и учитељи, тесан је Срем за два таква учитеља а један не постизава. Сремци ту науку у генима и у првом млеку добију и науче, а ми остали се довијамо како умемо и смемо.
Наумили смо да нађемо Баћу, шта год да нас кошта, не маримо! Лане смо по оним огромним
траговима стопала у снегу нашли и пећину у којој борави! Ушли смо без куцања, не зато што реда не знамо, него што је Баћа јаки неки Сремац, ни у сред зиме врата му не требају. Вино, кобасице и шваргла га греју, ораси га јуначе, не боји се никога тако да би
врата била само једна промашена инвестиција.
Две године смо Баћи у Фрушку одлазили, поруке остављали, писали по зидовима његове
пећине, дозивали га из свег гласа, да одјекује и по пет минута по Фрушкој,
ширили руке да види да смо голоруки и да га у загрљај зовемо... и ништа! Нема Великог Сремца,а знали смо и осећали да је ту и да нас је гледао.
Недавно смо открили и податке да га спомињу на Фрушкој Гори још у време римског цара
Проба. Е, у тој легенди се крије и позив који Баћа није могао да одбије. Нећу
вам рећи на који начин сам га приволео да пристане да се појави у 5казању, да
вас не излажем непотребном ризику.
Показаћемо вам Великог Сремца у 5казању, обећао ми је.
Занима ме како га ви замишљате? Како изгледа тај Баћа, Велики Сремац којег тражимо у недрима Фрушке Горе?
Коментари
Puno pozdrava.
Emisija je originalna i znam da ima mnogo vernih gledalaca.
Аутор
Vlatko
Објављено 24. 02. 2009. | 23:05
#Веза
Boro ja mislim da baća izgleda kao normalan čovek ali sa jako velikim nogama.On se stidi svojih stopala i veličine pa zato nije heo da se prikaže pred javnim svetom.
Аутор
Stefan Stanić
Објављено 27. 02. 2009. | 23:26
#Веза
Ja obozavam vasu emisiju i veliki sam fan
Аутор
Pera
Објављено 27. 02. 2009. | 23:44
#Веза
boro,
vrlo zanimljiva prica. Imao sam priliku da slusam o ovoj temi jos davne 1963. god. Kao dete slusao sam price, imao sam dedu u Gregurevcima kod Sremske Mitrovice koji je tvrdio da se sreo sa ovim covekom.
Veliki pozdrav od Dusana iz Sombora!
Аутор
Dusan
Објављено 27. 02. 2009. | 23:44
#Веза
Мислим да је Велики Сремац Баћа висок 2 метра, тежак 200 кила, и да има профил на фејсбуку. Вероватно пије 10 литара млека дневно и напуцкава пулина на дивље свиње и вукове.
Аутор
Зоран
Објављено 27. 02. 2009. | 23:48
#Веза
Čuj zamišljam, pa ja sam ga Boro i video i to ne jednom!
Igrom slučaja koja nas povezuje, ja ti imam kuću na četvrt sata hoda od zloglasne pećine. Uvučenu i izolovanu u maloj dolini pored potoka.
Pored kuće otac i ja davno napravismo česmu za izvor koji smo kaptirali malo povišlje u šumi.
Tu sam ga prvi put i video. Beše to pred kraj prošloga veka. Za vreme ranijeg carstva. Uveče sam pored vatre malo više pregledao vina jer godina beše rodna. Tako da me noću probudilo suvo grlo gore u sobi. Ja malo podložim vatru i onako bunovan izađem i siđem prema toj česmi da popijem malo lekovite vode, čuvene po blagotvornom delovanju na suvo grlo mamurluka.
Ali kako provirih iza ćoška kuće, vidim kod česme jednu ogromnu siluetu. kao da je preko noći još neko drvo pored česme niklo. samo ne stoji mirno.
Valjda je žedan bio, valjda je vode pio, ali kada me je video samo stade, pa se okrene ka meni. Nisam ni sačekao da vidim šta će biti. Pobegao sam nazad gore i zaključao dvoja vrata. Nisam smeo odozgo ni kroz prozor da provirim na terasu, jer se taj lako mogao popeti gore, kao da je prizemlje a ne sprat.
Cele noći nisam više spavao. Tek sam ujutro skupio hrabrost da izađem napolje.
Tamo imam šta da vidim. Popio je dva balona belog vina od Bore Bore Pište iz Iriga. Nije ni čudo što je bio žedan.
Ja odmah odem kod majstor Loke i poručim sva vrata i prozore sa štokovima da uradi od čelika. Eto ko ne veruje, stoje tamo i dan danas.
Kad god sam gore, zamandalim iznutra i uvek spavam sa sekirom pored vrata.
Drugi put sam ga video onomad kada su nestali oni turisti iz Novog Sada za prvomajski uranak. Posle su pričali da su njih dvoje pobegli od kuće i otišli na koncert Rolling Stonesa u Peštu. Ali sam ja sve video, samo sam se prestravio pa do sada niam smeo da progovorim.
Vraćao sam se peške nizbrdo kroz šumu onom stazom od Venca pored Novog Hopova pa do ribnjaka po grebenu. Divan proćeni dan, sve zeleno i lepo. Miriše roštilj tu i tamo kroz lišće. Šetam se ja i uživam. Već i zaboravio na strahote od ranije. Prošlo jedno deset godina možda.
Ma nisam ga još ni video, a već me je nešto preseklo. Sve sam osetio da nešto jako nije kako valja. Tamo sam ga opazio kod onog borika, blizu samog ribnjaka dole. tada me nije ni primetio. Sakrio se bio u žbunju i vreba prvomajce.
Ja se samo ukopao. Ne smem da se pomerim. Sve msilim okrenuće se. Ne znam šta bi tada bilo, jer ne bi mogao ni da bežim. Noge ne slušaju.
Stojim tako ukopan i izigravam drvo. Gledam šta on radi. Da li vreba roštilj ili roštiljaše. Tu sam ga tek prvi put dobro i video. A bolje da nisam. Sve sam se evo sada naježio. Dvoje od tih dole krenuše da bace smeće u šumu, a on za njima. Da ne veruješ da se toliki čovek tako nečujno kreće. Samo sam čuo prigušene krike. Ovi dole misle da se ovo dvoje malo zabaljaju u šumi.
Ja sam im posle cipele našao, tamo kod majdana za pesak.
Pa vi sad bacajte smeće po šumi...
Posle mi se još puno puta dešavalo da ujutro pored roštiljane ispod kuće ne zateknem ništa od hrane od sinoć. Jednom sam našao i rešetu od roštilja koja je inače napravljena od one čelične rešetke za slivnike skroz iskrivljenu. A to je napravljeno tako jako da automobili prelaze preko nje.
Sada u nazad već nekoliko godina zamolim majstor Loku iz Iriga da mi priredi na ražnju jedno jagnje ili jare s kraja proleća, pa mu to ostavim preko noći.
Ja pojedem samo malo od rebara, da se ne ljuti. Ostalo sve do ujutru nestane.
Eto ko neveruje, neka dođe sam da se uveri. Neka ponese jare na ražnju i balon vina iz Iriga pa da vidimo.
Ja imam drva za vatru i vodu za piće.
Goran Šarić - Šara
Аутор
Šara
Објављено 28. 02. 2009. | 01:06
#Веза
Emisija vam je super!Ova prica mi se jako dopala,cak sta vise zagolicala mi mastu!Mislim da se neradi o necemu bas toliko strasnom.....jedva cekam sledeci petak da mi otkrijete nastavak price!
Verna gledateljka Marijana iz Novog Sada!
Аутор
marijana
Објављено 28. 02. 2009. | 01:14
#Веза
Extra vam je emisija,samo tako nastavite.Sto se tice Velikog Sremca,interesantna prica,ali verovatno nije toliko jeziva.POZDRAV IZ KULE
Аутор
Miki
Објављено 28. 02. 2009. | 12:44
#Веза
Baš juče videh sa prozora svog stana iz Novog Sada dimi se nešto u daljini na
Fruškoj Gori.Onda se setih da je to Baća,verovatno zapalio cigaru.
Emisija ti je izvrsna a priča o Baći interesantna za moju ćerku koja ima
6.godina
Аутор
Davor
Објављено 02. 03. 2009. | 15:44
#Веза
Ех, саде...кад се Сремци прибојаву свога Великог Сремца, а Бачвани, храбри и неустрашиви премишљаду како да му приђу, брацки...та шта сад једна сама Соса, Банаћанка, да помишља?
Него...све се нешто мислим...Мора бити, Велики Сремац има и Велико Срце, па му се неда међ` свет, оваки...лепче му самом, у пећини...А?!
Аутор
Тassa
Објављено 02. 03. 2009. | 18:34
#Веза
Bacvanin sam rodjen u Backoj zivim sad u Banatu.I pitanje za tebe boro kad vec trazite tog velikog Sremca sto niste poveli nekog iz Banata pa da se vidi ko je onda naj hrabriji?
Аутор
Damir
Објављено 03. 03. 2009. | 12:12
#Веза
Ако сте Ви сада БанаћанИН, ако пратите те ИН трендове и ако сте храбри, пођите с нама, ми смо свакодневно на Фрушкој Гори!
Аутор
Бора Отић
Објављено 07. 03. 2009. | 09:36
#Веза
Vidim ja da je ovde već djavo odneo šalu.....vi se to baš , baš nameračiste da ga nadjete. Nego , mislim se nešto i premišljam.....pa bogami pomalo i brinem.
Evo šta je po sredi . Odužila se ta vaša potraga , da nam neogladnite od onog FrIškogorskog friškog vazduha i još friškije vode......a da nespominjemo pešačenje i ostale FrIškogorske aktivnosti....
Bogami nebi valjalo da nam tako friški momci gladuju .
E, tu dolazi zabrinjavanje na scenu .
Nekako bi Vama u potrazi još i mogli izigravati poljsku pekaru.
Uh, da samo znaš Boro kakve sam danas napravila pogačice sa čvarcima.
Kazo jedan komšija da mirišu na dva ćoška....
I sve bi bilo u redu , al' šta misliš ako ih Baća namiriše ....a?
Kako - pa , šta onda ?
Ako se taj navadi na nji' , obrali smo bostan .....ima da nas kiNdapuje za stalno , da mu pravimo uvek tak'e mirišljave i sveže.....
Uh biće bolje da vam nekako dostavim po tepsiju bureka , taj nemiriši tolko daleko...
Ajd' , pa uzdravlje
Аутор
91.102.231.249
Објављено 07. 03. 2009. | 21:50
#Веза
nije uredu sto nas zamajavas za sremca videlo se sinoc da je on kao i svi mi.
Аутор
sasa bocka
Објављено 14. 03. 2009. | 09:12
#Веза
E, Саша, Вама поклањам песмицу чика Душка Радовића: Био једном један лав... Какав лав? Страшан лав, нарогушен и љут сав. Страшно, страшно! Не питајте шта је јео. Тај је јео шта је хтео, трамвај цео и облака један део! Страшно, страшно! Ишао је на три ноге, гледао је на три ока, слушао је на три ува... Страшно, страшно! Зуби оштри, поглед зао, тај за милост није знао. Страшно, страшно! Док га Брана једног дана, није гумом избрисао. Страшно, страшно! Имајте, Саша, на уму гуму!
Аутор
Бора Отић
Објављено 14. 03. 2009. | 10:09
#Веза
hvala za pesmicu ja evo cak i reprizu gledam,mogao bimalo i do ratkova da svratis pozdrav.
Аутор
sasa bocka
Објављено 14. 03. 2009. | 12:43
#Веза